U organizaciji Općine Raša i Zajednice Talijana “Giuseppina Martinuzzi” Labin, u subotu 28. veljače 2026. godine u dvorani RKUD-a Rudar u Raši održana je komemoracija povodom 86. obljetnice rudarske tragedije iz 28. veljače 1940., kada je u raškom rudniku poginulo 185, a ranjeno 146 rudara. Obilježavanje 86. godišnjice jedne od najvećih rudarskih tragedija na ovim prostorima okupilo je brojne uzvanike iz Hrvatske i Italije. Među prisutnima, osim organizatora Lea Knapića, načelnika Općine Raša i Daniele Mohorović, predsjednice Zajednice Talijana „Giuseppina Martinuzzi“ Labin, bili su: Livio Doriga, predsjednik Circolo Istria u Trstu, Giulia Millevoi, predsjednica Radničkog društva uzajamne pomoći „Onorato Zustovich“, Maurizio Tremul, predsjednik Talijanske unije, Marin Corva, predsjednik izvršnog odbora Talijanske Unije, Edvin Jerian, predsjednik Pučkog sveučilišta u Trstu, Roberto Kodermatz, pokrajinski konzul Udruge Majstori rada iz Udina, Pietro Del Frate, gradonačelnik San Giorgio di Nogaro, Enrico Monticolo, gradonačelnik Općine Torviscosa, Donald Blašković, gradonačelnik Labina, Irene Franković, načelnica Općine Sveta Nedelja, Ana Vuksan, načelnica Općine Kršan, Jessica Acquavita, zamjenica župana iz reda talijanske nacionalne manjine, Dalibor Paus, saborski zastupnik, Massimiliano Fedriga, predsjednik Autonomne regije Friuli-Venezia Giulia, Boris Miletić, župan Istarske županije, Daniele Rampazzo, opunomoćeni ministar, te Njegova Ekscelencija Paolo Trichilo, veleposlanik Republike Italije u Republici Hrvatskoj.
U svojim obraćanjima govornici su istaknuli kako su rudari u to vrijeme radili u iznimno teškim i nehumanim uvjetima, bez minimalnih sigurnosnih standarda, podređeni kapitalu i imperativu stvaranja profita. Njihovi životi bili su manje važni od proizvodnih rezultata, a tragedija iz 1940. godine ostaje trajno svjedočanstvo sustavnog zanemarivanja radničke sigurnosti i dostojanstva rada.
Načelnik Općine Raša Leo Knapić poručio je kako ,,današnja komemoracija služi na ponos i nama i našim prijateljima iz Italije koji su zajedno s Zajednicom Talijana Giuseppina Martinuzzi iz Labina inicirali ovo događanje. Postoje dani koje povijest ne smije zaboraviti – dani koji ostaju zapisani ne samo u arhivima, već i u srcima onih koji su preživjeli, te u tišini onih koji nisu. Jedan takav dan je 28. veljače 1940. godine, kada je u rudniku Raša, na istoku Istre, došlo do tragedije koja je odnijela život 185 rudara. Ova komemoracija posvećena je njima – hrabrim ljudima koji su toga dana sišli pod zemlju, ne znajući da se više nikada neće vratiti svojim obiteljima. Ne smijemo zaboraviti povijesne činjenice, sjećanja svjedoka, emocije i tihe glasove prošlosti. Činjenice govore u prilog istini, a to je… istina o teškom i često neljudskom životu rudara, svakodnevici ispunjenoj radom, strahom i šutnjom, u sjeni sustava koji je više mario za brojke nego za ljudske živote. Ne može se govoriti o tragediji u Raši bez da se jasno imenuje nepobitna odgovornost tadašnje talijanske države, koja je – vođena imperativima fašističkog režima – nemilosrdno forsirala luđački rast proizvodnje ugljena bez obzira na cijenu. Sigurnosne kontrole bile su minimalne ili potpuno zanemarene, a rudari izloženi neprekidnom riziku, bez stvarne zaštite i prava. U prilog tome ide i činjenica da Grad Raša nema groblje. Treba se zamisliti i pitati – zašto? Ono što se dogodilo tog kobnog dana nije bila nesreća u punom smislu te riječi – bila je to posljedica sustavnog zanemarivanja radničke sigurnosti u ime ideološke i industrijske ambicije. Bila je to tragedija koju je bilo moguće spriječiti. Raša nije samo ime rudnika. To je ime boli, šutnje i nepravde. Ime koje zaslužuje da se pamti – ne samo kao opomena, već i kao poziv na odgovornost. Ova komemoracija nastoji sačuvati uspomenu na poginule, ali i podsjetiti sve nas na cijenu koju su generacije radnika plaćale kako bi gradile svijet u kojem danas živimo. Neka ova komemoracija bude most između prošlosti i sadašnjosti – ne kao teret, već kao čin sjećanja i poštovanja. Neka se ne zaboravi. Neka se ne ponovi.”
Program je započeo govorima uz simultani prijevod na hrvatski i talijanski jezik, nakon čega je uslijedio kulturni dio u kojem su sudjelovali učenici Osnovne škole „Ivan Batelić“ Raša i mješoviti pjevački zbor Zajednice Talijana „Giuseppina Martinuzzi“ Labin pod ravnanjem prof. Đenane Levak. Posebno emotivan trenutak bila je zvonjava 185 otkucaja na zvonu Alma Mater Dolorosa u znak sjećanja na poginule rudare.
U nastavku programa služena je misa zadušnica u crkvi sv. Barbare, a potom je organizirano zajedničko druženje u dvorani RKUD-a. U poslijepodnevnim satima izvedena je kazališna predstava „262 vestiti appesi“ (”262 odijela koja uzalud čekaju svoje vlasnike”) autora Alessandra Idonee i Marie Elise Corsaro, inspirirana belgijskom rudarskom tragedijom u Marcinelleu 1956. godine, a program je zaključen posjetom raškom rudniku.
Komemorativni skup moderirala je Ivana Griparić, direktorica Turističke zajednice Općine Raša. Ovogodišnje obilježavanje još je jednom potvrdilo kako sjećanje na 28. veljače 1940. godine nije samo čin pijeteta prema stradalima, već i trajni podsjetnik na odgovornost društva da osigura dostojanstvene i sigurne uvjete rada za sve radnike.
